|
|
|
|
 |
|
|
 | Organizirani projekti 1998-2007.
 U posljdnjih deset godina organizirali smo preko 40 sportsko-turističkih projekata među kojima su najpoznatiji Terra Incognita, Treking liga i Urban Challenge. Projekti su ugostili na stotine vrhunskih sportaša iz čak 40 zemalja svijeta! Zasigurno, Hrvatska je trenutno zemlja sa najviše projekata ovakve vrste - po glavi stanovnika! Također, osim organizacije ovakvih događaja i osobno smo sudjelovali na navećim svjetskim pustolovnim utrkama kao što su Eco Challenge i Raid Gauloises te smo ponosni što smo prvi u Hrvatskoj pokrenuli pustolovnu utrku kao sportsku disciplinu. Pozitivni trend nastavlja se i danas te Vam u nastavku Vam dajemo kraći pregled što smo sve radili zadnjih desetak godina....
Terra Incognita 2007
Velebitski trekking 2007
Medvednica trekking 2007
Bjelolasica trekking 2007
Trekking liga 2007
Ucestvovanje na Desafio de los Volcanes, Patagonija, Argentina/Čile 2007
Terra Incognita 2006
Velebitski trekking 2006
Medvednica trekking 2006
Bjelolasica trekking 2006
Trekking liga 2006
Učestvovanje na Mount Blanc Ultra Trail
Terra Incognita 2005
TV produkcija reportaže za Eurosport - Terra Incognita 2005
Zagreb Urban Challenge 2005
Sarajevo Urban Challenge, BiH 2005
Kranj Urban Challenge, Slovenija 2005
Velebitski trekking 2005
Medvednica trekking 2005
Bjelolasica trekking 2005
Trekking liga 2005
Discovery Channel Adventure Challenge, Bovec-Slovenija 2004
Terra Incognita 2004
TV produkcija reportaže za Eurosport - Terra Incognita 2004
TV produkcija sreijala Terra Incognita 2004
Zagreb Urban Challenge 2004
Velebitski trekking 2004
Discovery Channel Adventure Challenge, Bjelolasica 2003
Terra Incognita 2003
TV produkcija reportaže za Eurosport - Terra
Incognita 2003
TV produkcija dokumentarnog filma Terra Incognita 2003
Zagreb Urban Challenge 2003
Velebitski trekking 2003
Ucestvovanje na utrci Raid Gauloises Vijetnam 2002
Terra Incognita 2002
100 Dalmatinaca 2002
Zimska pustolovna utrka 2002
TV produkcija reportaže za Eurosport - Pustolovna utrka Bjelolasica 2001
TV prodkucija dokumentarnog filma Pustolovna utrka Bjelolasica 2001
Pustolovna utrka Bjelolasica 2001
TV produkcija reportaže za Eurosport - Pustolovna utrka Bjelolasica 2000
Pustolovna utrka Bjelolasica 2000
Ucestvovanje na Eco Challenge Patagonija, Argentina/Čile 1999
Ucestvovanje na Eco Challenge Maroko 1998 | |
| | Što je pustolovna utrka?
 Godine 490. p.n.e nakon pobjede nad Perzijancima na Maratonskom polju, grčki vojnik Filipid, ranjen i iscrpljen, pretrčao je 42 kilometara noseći vijest o pobjedi. Stigavši do zidina Atene, predao je poruku i na mjestu umro. U čast ovog događaja nastala je maratonska utrka - najprestižnija olimpijska disciplina koja je postala sinonim ljudske izdržljivosti. Početkom 20. stoljeća s ubrzanim razvojem i popularizacijom sporta ova dionica povećala se i preko stotinu i više kilometara. I drugi su sportovi dobili su maratonske proporcije, a neki su se pojavili u kombinacijiama kao plivanje, vožnja bicikla i trčanje te je početkom sedamdesetih nastao triatlon koji je dosegnuo nevjerovatne dužine kao što je prestižna utrka Iron Man.
Usporedno sa razvojem sportova izdržljivosti ljudska noga kročila je na Mount Everest, Južni i Sjeverni pol, pa čak i na Mjesec! Iako više nije postojao gotovo niti jedan neistraženi djelić planete, strast za otkrivanjem nepoznatih prostranstava i želja za ispitivanjem fizičkih i mentalnih granica nastavila se u ideji pustolovne utrke koju je prvi puta godine 1989. realizirao francuski istraživač Gerard Fusil pod imenom Raid Gauloises. Ova utrka je postala jedan od najvećih izazova današnjice i dooživio do sada 13 izdanja na najzabačenijim dijelovima naše planete. Svjetsku popularnost pustolovna utrka doživila je 1995. pojavom Eco Challenge-a koji je zahvaljujući medijima omogućio milijunima da utrku dožive na TV ekranima. Odjek je bio fantastičan: niti jedan sport do tada u tako kratkom razdoblju nije doživio toliku popularnost.
Pustolovna utrka povezuje različite sportove u prirodi kao što su planinarenje, alpinizam, kajakaštvo, brdski bicikl i rafting. Arena izazova su divlji i nepristupačni prirodni predjeli. Sadržaj i redosljed disciplina ovise o terenu i prirodnom okružju. Utrke mogu biti različitih dužina i trajati od nekoliko sati pa do nekoliko tjedana. Pravila nalažu da timovi od nekoliko osoba moraju proći kroz sve zadane discipline i kontrolne točke ucrtane na zemljovidima noseći sa sobom svu propisanu opremu i potrebne namirnice. Na cilj moraju stići kao tim. Ako netko od članova tima odustane ili nije sposoban nastaviti utrku, čitav tim je diskvalificiran. Opis staze, terena, raspored disciplina i kontrolnih točaka dostupni su tek uoči same utrke tako da se natjecatelji moraju brzo prilagođavati svim predstojećim izazovima. Tijekom utrke dozvoljeno je nekoliko puta na predviđenim mjestima zamijeniti opremu i nadopuniti hranu. Timski rad, fizička sprema, sposobnost snalaženja u divljini, planiranje opreme, hrane i odmora te orijentacija noću i danju po različitim terenima i napredvidljivim vremenskim uvjetima samo su neki od uvjeta za uspjeh. U ovom sportu vrijedi pravilo: jak si koliko tvoj najslabiji, brz koliko tvoj najsporiji član. Pustolovna utrka stvorila je najizdržljivije i najkompletnije sportaše današnjice. Gerard Fusil o njima je rekao: Ovi ljudi ne natječu se zbog novca, slave ili karijere, već zbog jedinstvenog osjećaja i iskustva koje proživljavaju tijekom utrke. Zbog toga su spremni učiniti nemoguće i otići i na kraj svijeta za zadovoljenjem svojeg duha i znatiželje.
| |
| | Pustolovna utrka u Hrvatskoj
 Za pustolovnu utrku Eco Challenge sam prvi puta čuo 1997. godine dok sam još studirao na katedri političkih znanosti na Sveučilištu Južne Kalifornije u Los Angelesu. Tada sam imao 23 godine i blistavu vaterpolo karijeru, 5 naslova prvaka Hrvatske i reprezentativne reference, 3 naslova doprvaka Sjedinjenih američkih država, a iste sam godine bio izabran i za najboljeg obrambenog igrača SAD-a. Sve je ukazivalo da će mi taj sport ostati glavno životno opredjeljenje. Po završetku studija namjeravao sam nastaviti igrati profesionalno. No, sve je krenulo nekim drugim smjerom. U Los Angelesu sam upoznao Davora Novoselca, tridesetogodišnjeg Zagrepčanina koji je tada već deset godina živio u L.A.-u i bavio se sportom za kojeg je malo tko do tada čuo. Davor se već natjecao sa američkim timom na Eco Chellenge-u British Columbia 1996. koja je slovila za najtežu utrku na svijetu. Izuzetno motiviran i nadahnut imao je ideju da osnuje i pripremi Hrvatski tim za Eco Challenge-u u Maroku 1998. te mi predložio da se u to upustimo zajedno. Za početak, trebalo je imati prekomjerno volje i htijenja. Od mojeg sudbonosnog „pa zašto ne“ još je trebalo zadovoljiti „samo“ neke uvijete: naći još dvoje članova tima od kojih jedna mora biti žena, osigurati svu potrebnu opremu, sponzore, naučiti veslati, penjati se, voziti bicikl, čitati zemljovide, dobro se fizički pripremiti za svaku od disciplina, doputovati do Maroka i pokušati savladati gotovo 700 kilometara Atlanskog oceana, pustinje i Atlas gorja u samo 10 dana! U manje od devet mjeseci od naše odluke zaista smo se našli na startu Eco Challenge-a u Maroku, zajedno sa dvoje pridruženih članova: Korinom Besednik i Joškom Božićem. Da stvar bude gora, utrku smo zaista završili, nakon punih 10 dana i noći, bez gubitaka, ali uz izgubljenih 9 kilograma! Na cilju utrke rekao sam sebi: „To je to, Šimun, nikad više, nikad više!“. O tome koliko držim do svoje riječi, pogledajte listu dosadašnjih projekata koji su se trebali dogoditi „nikada više“.... | |
| | Terra Incognita
 Pustolovna utrka Terra Incognita u svojih 9 izdanja stekla je kultni status među pustolovnim trkačima diljem svijeta i postala jedna od najprestižnijih europskih utrka po posjećenosti i atraktivnosti terena. Do sada je ugostila nekoliko stotina natjecatelja iz više od 40 zemalja koji slove za najizdržljivije i najkompletnije sportaše današnjice. Terra Incognita rezervirana je za apsolutno najspremnije i najodvažđnije. Onaj tko se odvaži na ovaj izazov morat će savladavati 400 kilometara najdivljijih prirodnih predjela Hrvatske suprotstavljajući se maratonskim izazovima veslanja kajaka, planinarenja, alpinizma i brdskog bicikla. Odustajanje samo jedanog člana tima znači diskvalifikaciju čitavog tima. Timski rad, fizička i mentalna sprema, sposobnost snalaženja u divljini, planiranje opreme, hrane, odmora i spavanja te orijentacija po svim terenima i vremenskim prilikama osnovni su uvjeti za uspjeh. Potrebno je puno hrabrosti i odlučnosti za krenuti. Samo najustrajniji mogu stići do cilja. Za pobjedu treba nešto puno više! O prošlogodišnjim izdanjima snimljen je i serijal u trajanju od 4 x 26 minuta koji je distribuiran u čak 18 zemalja! Gledajući u svjetskim razmjerima Terra Incognita jedna je od najdužih emitiranih inozemnih televizijskih promidžbi Hrvatske. Reportažu o Terri Incogniti u trajanju od 3 x 15 minuta svake godine emitira i Eurosport - najprestižnija sportska TV postaja u svijetu!
Više na: www.adventurerace.hr
| |
| | Urban Challenge
 Urban Challenge je jednodnevna pustolovna utrka u urbanoj sredini sastavljena od različitih disciplina kao što su brdski bicikl, alpinizam, kajakaštvo i planinarenje. Uz navedene discipline u utrci se koriste i gradski resursi - od javnog prijevoza do povijesno-kulturnih destinacija, sportsko-rekreacijskih i trgovačkih centara i najpopularnijih destinacija zabave i noćnog života. Uz sve navedene discipline natjecatelji svrstani u dvočlane timove savladavaju i različite zadatke iznenađenja kao što su rješavanje slagalica ili skakanje sa skakaonice bazena. Utrka je podijeljena u dvije težinske kategorije te je dostupna kako profesionalnim sportašima tako i rekreativcima. Sama staza drži se u tajnosti sve do samog početka utrke tako da se natjecatelji moraju prilagoditi svim iznenađenjima na licu mjesta. Utrku ne pobjeđuje najbrži, već najsnalažljiviji tim. Urban challenge do sada je već doživio 5 izdanja u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH.
Više na: www.adventurerace.hr | |
| | Treking liga
 Treking liga je skup planinarskih maratona na području najljepših planina hrvatske: Velebita, Učke, Žumberka, Risnjaka, Bjelolasice, Mosora i Medvednice. Liga je obuhvaćena na području od čak osam hrvatskih županija, tri nacionalna parka i,četiri parka prirode. Utrke su podijeljene u dvije težinske kategorije te su prilagođene širokim zahtjevima različitih skupina: rekreativacima, vrhunskim sportašima, turistima i zaljubljenicima u planine. Tijekom utrke natjecatelji moraju nositi sa sobom svu propisanu opremu, orijentirati se po različitim terenima, planirati potrebne zalihe hrane, strategiju kretanja, odmora i spavanja i pridržavati se svih pravila utrke. Vrijeme za dolazak do cilja je gotovo neograničeno. Treking liga je projekt od velikog sportskog, turističkog i ekološkog značaja koji na jedinstven način promovira najljepše planine Hrvatske. Treking liga je od 2005. godine doživjela 4 izdanja i stekla veliku popularnost među mnogim domaćim i inozemnim trkačima.
Više na: www.adventurerace.hr | |
| | Desafio de los Volcanes 2007, Patagonija (Argentina / Čile)
 Hrvatsko-njemački tim Mean's Health po prvi puta je nastupio na 7. izdanju sedmodnevne pustolovne utrke Desafio de los Volcanes („Izazov vulkana“) dugačke gotovo 600 kilometara koja se jedanput na godinu održava po bespućima Patagonije. Utrka starta iz Argentine, prolazi preko Anda i završava u Čileu. Nakon 132 sata i samo 11 i pol sati spavanja te 600 kilometara prevaljenih kajacima, biciklima i vlastitim nogama po nevjerojatno zahtjevnom terenu preko ledenjaka, vulkana i vulkanske pustinje, bambusovih đungli, ledenjačkih rijeka i jezera i uz klimatske uvjete koji su varirali od 30 stupnjeva tijekom dana do -5 tijekom noći, uspjeli smo stići do cilja u Čileu. Od 50 timova samo je 9 timova završilo utrku. Men's Health je zauzeo respektabilno 7. mjesto, rame uz rame s nekim od najboljih timova današnjice te bio jedini europski tim koji je uspio završiti ovu utrku u posljednjih nekoliko godina! Ovo je ujedno najveći uspjeh jednog hrvatskog tima na nekoj međunarodnoj pustolovnoj utrci.
Desafio de los Volcanes 2007, dan 7:
Oko jedan sat poslije ponoći ušli smo cilj u pitorskni čileanski gadić Pucon u Andama. Nakon šampanjca i čestitaka jedva smo se dovukli do svojeg apartmana. Odmah sam uzeo mobitel i pokušao nazvati Hrvatsku. Začudo, nakon deset bezuspješnih dana, signala je bilo. Javila mi se mama. "Bok, evo nas na cilju, završili smo utrku, nakon 7 dana, gotovo neoštećeni. I to sedmi! Još su samo dva tima iza nas u igri – od njih 50! Šta ima novog u kod Vas u državi Danskoj?" - "Sine, čestitam, važno je da si živ i zdrav, pratili smo Vas preko interneta čitavo vrijeme. Imamo jednu prekrasnu vijest: tvoji bivši suigrači, Vrdoljak, Vićan i ekipa prije pola sata postali su prvaci svijeta u Melbournu, u finalu su u produžecima tukli Mađare, cijela je Hrvatska na nogama!" Prekinuo sam razgovor, otišao sam pod tuš, a suze su počele nekontrolirano teći. Još kao dijete kada sam počimao igrati vaterpolo sanjao sam da se jednom popnem na to šampionsko postolje na kojem su sada bili moji bivši suigrači iz Mladosti i reprezentacije. Nisam mogao zaustaviti emocije tko zna koliko dugo. Bio sam presretan što su se ljudima koji dijele iste snove njihovi snovi ispunili, na različit način na dva različita kraja svijeta!
Više: Moja Patagonija
| |
| | Raid Gauloises Vijetnam 2002
 U travnju 2002 imao sam čast da se kao član njemačkog tima natječem na Raid Gauloises u Vijetnamu, do tada najdužoj pustolovnoj utrci u povijesti! Da bi stigli do cilja, 59 peteročlanih timova iz 22 zemlje morali su savladati više od 1000 kilometara džungle sjevernog Vijetnama koristeći isključivo kajake, raftove, brdske bicikle, vlastite noge te se uzdati u svoje sposobnosti orijentacije i preživljavanja u divljini noseći sa sobom svu hranu i opremu nužnu za preživljavanje. Nakon punih 11 dana i noći stigli smo do cilja zauzevši 22. mjesto! Iza nas do cilja su upjla stići samo još 3 tima, manje od polovice onih koji su desetak dana prije krenuli u ovu pustolovinu!
Raid Gauloises Vijetnam 2002, dan 1:
Tek je prošlo sedam sati od starta. Zašli smo u zeleni pakao i prvi susret sa džunglom šokantan. Iako je već pao mrak, vlaga je i dalje visoka, a temperatura ne opada ispod 30 stupnjeva. Komarci su krenuli u napad, privlači ih svjetlost naših čelnih lampi. Čini se da kreme i sprejevi protiv uboda uopće ne djeluju. Nedaleko od nas počinje grmjeti i sijevati. U tren oka teški oblaci sručili su se nad džunglom, zapljusnuo nas je vrući vjetar, sluti na pravu tropsku oluju. Prošli smo tek manje od 40 kilometara, a tempo nam je i dalje kao da će utrka završiti za koju minutu, a ne za desetak dana! Pokraj puta neki Francuz beživotno leži dok ga ostali članovi tima pokušavaju postaviti ponovo na noge, ali bezuspješno. Izgleda da je za njega utrka gotova. Od samog početka dehidracija počinje uzimati svoj danak. Posljednjih sat vremena pojavili su mi se grčevima u želucu i nogama, dobio sam proljev, izgubio apetit, ne mogu piti niti mi se išta jede. Hrana koju sam odredio za sljedećih četiri dana potpuno je nejestiva u ovom trenutku. Znojni smo od glave do pete, teško se diše, a ramena su se već upalila od teškog ruksaka. Bilo je teško predvidjeti što nam sve treba ili bolje reći - ne treba za ove uvjete. Ako nastavimo ovim tempom, ubrzo ću biti gotov! Zadesit će me ista sudbina kao onog Francuza od maločas. Postaje mi jasnije zašto su Amerikanci izgubili rat u Vijetnamu. Ovdje ti nije potreban nikakav neprijatelj. Teren, vegetacija i klima su sami po sebi najveći neprijatelj. Osjećam se kao u filmu “Platoon-vod smrti”. Jedina razlika između nas i američkih vojnika jest u toliko što smo mi ovdje svojevoljno! Do cilja je još 950 kilometara. Ukoliko budemo imali sreće, za deset dana možda i stignemo. Zasada o tome mogu samo sanjati i moliti se da svakim sljedećim korakom ne padnem u nesvjest!
Više: U zelenom pakalu Vijetnama
| |
| | Eco Challenge Patagonija 1999
 Zahvaljujući uspjehu na Eco Challenge-u u Maroku, naš tim bio je pozvan na sljedeći Eco Challenge koji se 1999. održavao u Patagoniji, Argentini. Iz Maroka smo imali prekrasna sjećanja te smo sve loše što nas je tada pratilo gotovo potpuno zaboravili. Najgore je što smo zaboravili ono najbitnije: kolika je cijena da bi se uopće pojavili na startu, a kamoli da dođemo do cilja utrke! Od samog početka priprema za utrku pristupili smo po principu „lako ćemo, ima vremena“. Trebali smo naći i novu žensku članicu tima te je fizički i mentalno spremiti za nadolazeće napore. U glavama smo još bili opijeni prošlogodišnjim uspjehom i sve nam se činilo laganim i rješivim. No, fizički smo bili daleko od prošlogodišnje forme, motivacija je bila na nedovoljno viskojoj razini, a samo tri tjedna prije utrke Davor Novoselac, kapetan i glavni motor tima, odustao je od utrke, procjenivši da za to nismo dovoljno spremni. Baš u inat, Joško i ja smo ipak odlučili otići na utrku i pokazati da se može i bez Davora. Na brzinu smo našli novog člana tima, koji je po našim procjenama, mogao izdržati sve te napore. Međutim, u tom trenutku i sa toliko malo vremena, niti jedna osoba koju smo tada mogli naći u Hrvatskoj ne bi mogla izvući ovu utrku do kraja, jer je iskustvo za ovu utrku presudno, bez obzira na nečiju fizičku spremu. A najviše iskustva smo imali Joško i ja, još uvijek potpuni „žutokljunci“. Bez obzira na cijelu situaciju, krenuli smo put Argentine. Već na samom putovanju problemi su se samo redali jedan za drugim: zakasnili smo na avion iz Ljubljane za Frankfurt i cijeli dan tražili različite načine kako da se dovućemo do Frankfurta, a da nam karta za Argentinu još bude valjana. Uz to, na aerdromu smo morali ostaviti više od pola opreme zbog prekomjerne težine. Najzad, kad smo došli u Argentinu, avion je kasnio, pa smo izgubili sljedeći tranfer za Patagoniju. I kad smo se nekako dovukli do Patagonije, sve naše osobne stvari sa cjelokupnom preostalom opremom ostale su izgubljene u prijevozu negdje na tranzitnom aerodromu u Sao Paulu u Brazilu! Nakon tri dana u Patagoniji, u istoj odjeći, napokon su stigle i naše stvari i oprema od kojih je više od pola nedostajalo ili bilo oštećeno. Tri dana prije utrke organizator je otkrio stazu i timovima uručio zemljovide sa kontrolnim točkama i upute za utrku. I dok su ostali timovi tri dana i noći crtali na kartama, mjerili, radili strategiju, slagali opremu i planirali namirnice, mi smo po Patagoniji skupljali, iznajmljivali i kupovali opremu i hranu bez koje nismo mogli započeti utrku. Potpuno nespremni, posvađani, iscrpljeni i pod stresom, započeli smo utrku kao razbijena vojska i to – prije bitke! Dovoljno je bilo da samo nakon 24 sata utrke na kajakaškoj dionici od 100 kilometara po ledenjačkom jezeru odustanemo zbog dehidracije, pothlađenosti, mentalne rastrojenosti, žuljeva na rukama, opekotina od sunca, loše strategije kretanja, preteške opreme i svađe među članovima tima. Murphyjev zakon ovdije se pokazao u najsjajnijem svjetlu! Cijena ovog neuspjeha bila je životna škola koja se mogla naučiti samo na način da se dosegne - potpuno dno!
| |
| | Eco Challenge Maroko 1998
 U listopada 1998. godine po prvi put u povijesti na pustolovnoj utrci Eco Challenge u Maroku nastupio je i hrvatski tim! Davor Novoeselac, Korina Besednik, Joško Božić i moja malenkost bili su članovi tima koji je uspio stići do cilja jednog od najtežih izazova današnjice! Cijena uspjeha bila je dugačka 650 kilometara preko Atlanskog oceana, morakokanskih pustinja i Atlas gorja te punih deset dana i noći potpune neizvjesnosti! Od 60 timova iz cijelog svijeta sastavljenih od najkompletinjih sportaša današnjice koji su se usudili upusti u ovaj izazov, samo ih je trećina uspjela stići do cilja. Mi smo zauzeli respektabilno 18. mjesto te bili jedan od rijetkih timova koji je ovu utrku završio - iz prvog pokušaja!
Eco Challenge Maroko 1998, dan 2:
Iza nas je ostalo sto kilometara kajakaške dionice po olujnim valovima Atlantika. Sjedimo u kajaku ispred zone gdje se valovi lome i čekamo najpovoljniji trenutak da se dokopamo plaže uz pratnju pet metarskih valova, i to po mogućnosti - bez prevrtanja! Joško sjedi u stražnjem dijelu održavajući kajak pod kutem od 90 stupnjeva u odnosu na valove koji nam stižu s leđa. Čekam njegov znak da zaveslamo punom snagom prema obali. Uskoro, postajemo dio najgoreg scenarija: u sekundi se iza nas pojavio val visine dvokatnice koji se počeo lomiti tridesetak metara prije zone lomljenja! Joško, potpuno shrvan od umora i morske bolesti, samo je hrapavo i gotovo nezainteresirano prošaptao: "Kume, ajd' pogledaj iza:" Pogledavši, imao sam što vidjeti: ogromna zapjenjena mrcina nadvila se nad nama kao čudovište! Skvrčio sam se u kajaku koliko sam god mogao, čvrsto primio vesla i pomislio: „Znači, to je to!“. Čudovite nas je zahvatilo i počelo gutati. Vjerojatno bi u takvom trenutku svakom proradio adrenalin začinjen smrtnim strahom, jer izgleda nevjerojatno da se iz ovoga možeš izvući živ. Potpuno bespomoćni, prepušteni oceanu, fizički i mentalno iscrpljeni do krajnosti, bili smo toliko slomljeni da smo na ovo gledali kao sretan završetak atlantskog delirija. Centrifugalna sila nas je zahvatila u stotinki sekunde, val nas je istog časa doslovno isisao iz kajaka i počeo okretati u nedogled dok se lomio prema obali. Izgledalo je kao da se prevrćemo čitavu vječnost. Ubrzo sam ostao bez zraka i uslijedio je napad panike. Čudovište nas je dobro prožvakalo, progutalo i na kraju izrigalo u velikom mlazu na obalu. Joška je val izbacio gotovo 100 metara lijevo od mene. Ležao sam na leđima u pijesku i mahnuo Jošku, koji mi je uzvratio palcem nagore da je u redu. Gledali smo prema moru ne bi li ugledali naš drugi kajak sa Korinom i Davorom, kojeg smo izgubili negdje u valovima još prije punih sat vremena.....
| |
|
|
|
 |
|
English 
