• Zagreb Urban Challenge
• On-line registracija
• Prijavljeni natjecatelji
• Foto
• Video galerija
• Kontakt
• Rezultati / arhiva

Zagreb Urban Challenge

Zagreb Urban Challenge 2015 / Pokret za radost

Najluđa utrka u Hrvata!

URBAN CHALLENGE: MONIKA LEWINSKY NA TURNEJI U ZAGREBU
Piše: Šimun Cimerman

KOME JE TEŽE: TARZANU U GRADU ILI URBANOM TINEJDŽERU U DŽUNGLI?
Što mislite, kome bi posao bio teži, Tarzanu i Krokodilu Dundeeju da se snađu usred džungle nekog velegrada ili nekoj urbanoj dječurliji da se snađu usred prave, Tarzanove džungle ili pak Dundeejeve močvare? Zaista, teško je to ocijeniti. Na prvi pogled, pomislit ćete, da bi urbana ekipa odmah nastradala jer bi ih pojele divlje zvijeri ili bi ih čimpanze uhvatile u neku „zrendu“ i „šegu“. No, kada bolje promislimo, ovu urbanu mlađariju čak niti ne treba poslati u džunglu da bi ih se izbezumilo: samo im oduzmite mobitel i učinite ih na par sati off-line. I vidjet ćete belaja: vjerojatno će zapaliti vatru u nekom kvartovskom parku (ako će im paljenje vatre poći za rukom) i slati dimne signale u pomoć.  Ako ništa drugo, velite, Tarzan i Dundee su sigurniji u urbanoj sredini, od urbane mlađarije u džungli, jer, barem ih neće pojesti krokodil. No, da li je zaista tako? Ja mislim da nije i  da bi ovaj dvojac preživio puno manje vremena u gradu: Tarzan bi poginuo penjući se na neku zgradu, dok bi mu se odvalio balkon, pošto je domaći izvođač radova krao na materijalu, u „dealu“ sa naručiteljem posla. A Dundeeja bi vjerojatno, propucali zaštitari kada bi sa onom mačetom oko pasa ušao u banku, jer je u reklamnom izlogu banke vidio sretne i nasmiješene ljude na video-screenu kako su presretni što im je odobren kredit (koji će otplaćivati sljedećih 3 generacije, a možda ih se i ovrši) pa se, onako jednostavno srdačan kakav je, poželio podružiti sa tim dragim ljudima sa video-screena. 

Svakako, urbano ili divlje okruženje, svako nosi svoje prednosti, mane, mogućnosti, izazove i pustolovine. A kada razmišljamo o pustolovini, odmah nam, naravno, pre oči padnu egzotične divljine širom svijeta. No, za Tarana i Dauneeja, divljina je prirodan okoliš, kao što je za nas grad. U divljini za njih nema ničeg pustolovnog. Za njih izazov preživljavanja počinje tak kada ih se stavi u urbanu sredinu. Ono što mi imamo „u malom prstu“. No, da li smo zaista takvi „urnabi maheri“ kakvi mislimo da jesmo? Ako hoćete pravo, što bi naša braća Bosanci rekli, testirajte svoje mogućnosti. Test je jednostavan: prijavite se na Urban Challenge. Garantiramo da ćete se, iako ste na oko, urbani tip, barem na trenutak osjećati kao Tarzan u New Yorku!

KONCEPT I PRAVILA: „BOSANSKI LONAC“ ZABAVE I SPORTA
Da, Urban Challenge. Najluđa urbana pustolovina koja je harala ovim prostorima, since 2003. godine. I još se drži na životu. I svake je godine sve luđa i luđa. Dok, vjerojatno, organizator ne završi jednog dana iza rešetaka. Zbog ometanja javnog reda i mira, političke nekorektnosti ili pak nemorala. O čemu se radi? O zaista, unikatnoj pustolovini iz vašeg dvorišta, izazov koji spaja urbano i pustolovno te je namijenjena širokoj publici - od vrhunskih sportaša do rekreativaca. Koncept urbane pustolovine nalaže da dvočlani timovi u limitiranom vremenu moraju obići što više kontrolnih točaka unutar grada i riješiti što više zadataka koji se na kraju boduju sukladno ostvarenom učinku svakog tima. Na raspolaganju imaju limitirano vrijeme da obiđu što više ponuđenih kontrolnih točaka i zadataka. Urbani Tarzani sami biraju koliko i kako će prolaziti kontrolne točke, discipline i zadatke. Ovaj koncept  je zamišljen tako da svi sudionici mogu prilagoditi svoju fizičku spremu intenzitetu utrke. Tim koji u zadanom vremenu ispuni što više zadataka i prođe što više točaka - pobjeđuje. U finalnom poretku biti svi sudionici rangirani po kriteriju ostvarenog učinka ispunjenih zadataka i prođenih kontrolnih točaka i disciplina. I na kraju krajeva - prijeđene kilometraže. 

Urban Challenge obuhvaća najatraktivnije kulturne, povijesne, sportske i zabavne lokalitete grada Zagreba te prezentira grad Zagreb kao turističku destinaciju nebrojnih mogućnosti. Uz sve standardne pustolovne discipline kao što je brdski bicikl, treking ili veslanje kajaka, natjecatelji se koristite i javnim prijevozom - tramvajima, autobusima, uspinjačom. U pustolovini ih očekuju i mnogi drugi zadaci iznenađenja na koje se treba prilagoditi na licu mjesta. Prošlih godina pred natjecateljima su bili zadaci skakanja sa skakačkog tornja u bazen, pjevanja karaoka, pantomime, nalaženje osobe sa slike u pojedinim kafićima, nalaženje životinja u zoološkom vrtu, gađanje iz luka, plivanje, veslanje, spuštanje i penjanje užetom, stand up paddling, rješavanje slagalica i zagonetki i još mnoge druge.  Urban Challenge je zapravo, jedan sportsko-zabavni „bosanski lonac“, koji se sastoji od mnogo disciplina i čiji je predznak – iznenađenje, jer, Urban Challenge se teško može trenirati, pošto na samom startu doznajete što vas čeka, te se morate na licu mjesta prilagoditi svim izazovima.

Koncept je takav da podjednako nagrađuje brzinu, snagu, izdržljivost, znanje, snalažljivost i – lukavost. Unutar nekoliko „klasičnih“ sportskih disciplina kao što su veslanje, brdski bicikl, trčanje, treking ili plivanje, organizatori će vam „zapapriti“ sa raznim zadacima, koje će neke odvesti na pobjedničko postolje, a neke vratiti na početak, poput „Čovječe ne ljuti se“, kada vas protivnička figura „pojede“. Bilo je mnogo slučajeva gdje su se na utrci pojavili najbrži i najspremniji, no, postolje im je izmaklo jer su, primjerice, dugo vremena izgubili rješavajući neku slagalicu, a uvjet da se krene dalje bilo je – složiti slagalicu. 

PIJANI FANTJI
Bilo je zadnjih godina zaista mnogo smiješnih i bizarnih situacija na Urban Challenge-u, što ovu utrku zaista i čini posebnom nesvakidašnjim iskustvom. Nabrojat ćemo neke od čudljivih situacija. Jedne godine slovenski je dvojac došao do Cmroka, gdje je zadatak bio ispiti čašicu rakije, što je bilo fakultativno. Znači, mogao si popiti i dobiti bodove, ili bataliti bodove i krenuti dalje. Bilo je ograničeno maksimalno 3 mala čokanjca rakije po natjecatelju, a svaki je nosio odreženi broj „nagradnih minuta“. Slovenski je dvojac nešto krivo pohvatao, pa se jedan član tima „žrtvovao“ i popio svih 6 čokanjaca, iako je limit po osobi bio 3. Dvojac je krenuo dalje, mrtav pijan. Na kraju utrke, Slovenci su uzalud tražili da im se priznaju one dodatne 3 rakijice, koje bi ih dovele na postolje. Razočarani, napustili su Zagreb i izjavili „da se više nikada neće natjecati na utrci gdje se mora piti!“. 

TERORISTIČKI NAPAD SLOVESKIH MARATONACA
Bizarnija situacija desila se kada si čak 4 tima završila u policijskoj postaji! Naime, jedna točka bila je postavljena na Vrhovcu, a druga na Pantovčaku. Kako bi skratili put od 5 km cestom, timovi su se odlučili, a sljedeći jedan drugog, da to skrate „preko neke livade“, koju su vidjeli na zemljovidu. Naime, ta „livada“ bili su predsjednički dvori na Pantovčaku. Uglavnom, ekipa je skočila preko ograde i izašla van iz Predsjedničkih dvora mašući stražarima. Stražari su ih u čudu gledali, ali propustili su ih van, jer su mislili da vjerojatno „neko od njihove ekipe trenira“. No, otkrila ih je jedna slovenka, koja je zaostajala, derući se za ostatkom ekipe na tečnom slovenskom „Fantje, fantje, čekajte mene!“. Kada su vojnici vidjeli da je to organizirani teroristički napad slovenske skupine, zaustavili su sve, uhapsili ih i pozvali policiju, koja ih je u „marici“ odvela u prvu postaju. Kada su predali svoje dokumente, policajci nisu mogli vjerovati što čuju vlastitim ušima, ali nisu niti znali što napraviti sa ekipom, pa su ih pustili. Da stvar bude ljepša, Slovenci su zamolili, ako ih se može u „marici“ odvesti do mjesta gdje su bili uhapšeni da nastave utrku. A ljubazna hrvatska policija povela se džentlmenski te su ih vratili na „mjesto zločina“ od kuda je ekipa nastavila utrku. 

SKOKOVI U VODU NA ĆIRILICI, MONIKA LEWINSKY I OSTAKLE POLITIČKE NEKOREKTNOSTI
Da ne bi samo tračali Slovence, imamo i mi svojih đokera. Bilo je to na dionici skokova u vodu sa tornja bazena na Šalati. Svaki toranj, a sukladno visini, nosio je više bodova za skok pojedinog člana. Vodeći tim te je godine došao do te dionice I popeo se na 10 metarsku skakaonicu ne bi li šeretski odradio taj zadatak. No, jedan član se nije usudio skočiti sa te visine, pa ga je nakon 10 minuta nagovaranja, drugi član nekako nagovorio da skoče sa 7 metara. No, ni to nije išlo, pa su se spustili na 5m.  Pa na 3m. Da bi na kraju skočili sa samog ruba bazena, što nije donosilo uopće nagradno vrijeme (već su se samo bespotrebno smočili), izgubivši tako skoro sat vremena i ne spremivši bodove u džep. Jedna od meni dražih situacija tiče se snalažljivosti našeg naroda. Naime, prošle godine sve upute za utrku natjecatelji su dobili – na ćirilici! Starijoj ekipi to nije bio problem, no, dvadesetogodišnjacima jest. Ali, jedan se tim sjajno snašao: na Zrinjevcu su zamolili jednog starijeg gospodina da im pročita upute na glas, a onu su gospodina – snimili mobitelom! Wow! Čestitke! To je duh Urban Challenge-a! Zatim, bilo je tu i politički nekorektnih zadataka: timovi su morali naći lokaciju gdje je smješten restoran, popularno subverzivno znan kao „Kod Pere ustaše“! Zamislite mlađariju koja po trgu zaustavlja ekipu i pita ih „Oprostite gdje je restoran kod Pere….“. No, da vam velimo – svi su ga našli. Prije ili poslije. A jedno od najveselijih situacija bila je na samom Trgu Bana Jelačića, usred subotnje špice, gdje je jedan član tima pantomimom morao objasniti drugom članu pojam, koji mu je službeni kontrolor/instruktor utrke šapnuo na uho. A pojam je glasio: „Monika Lewinsky!“. Da li vam moram opisivati scenu prolaznika koji se čude zašto toliko ljudi kleči na mramornim pločama trga našeg glavnog grada?

Stoga, da li ste spremni da nas uveselite sa nekom svojom psinom i ove godine, da imamo o čemu pričati i pisati?

Ako jeste, vidimo se 19.09. u Zagrebu na 11. izdanju Zagreb Urban Challenge-a!